Maligani

Maligan je i ĆAĆA

Navijači Alkara prate svoj klub od samog osnivanja 1955 godine, o čemu nam svjedoče brojne fotografije s utakmica na igralištu pokraj kina koje je tada nosilo naziv Dinarka. Suvremenici tvrde da je i tada atmosfera bila usijana i da protivniku nije bilo lako jer se morao nositi i s košarkašima i sa sinjskom publikom. Primjerice, novinski članci pišu da je sedamdesetih godina na starom igralištu znalo bit i više od tisuću gledatelja što je izuzetan broj kad ga usporedimo s brojem navijača na drugim utakmicama klubova istog ranga gdje se brojke kreću obično oko par stotina. Dakle, košarka je u Sinju već tad bila vrlo popularna u odnosu na ostale sredine te se može s pravom reći da Sinj postaje jedan od važnih košarkaških hrvatskih centara. Maligani su organizirani po uzoru na Torcidu, nemaju direktnog vođu, nego postoji nekoliko ljudi koji se ističu u organizacijskom smislu. Tako je prije svake utakmice navijači okupljaju na sinjskoj pijaci, a zatim se uz navijanje ide prema dvorani ili igralištu. Kad je dvorana već puna, netom prije početka utakmice, u dvoranu ulaze Maligani – članovi limene Sinjske glazbe te atmosfera poprima pravi ugođaj južnjačkog temperamenta.

Himna maligana:

Rodila je mati dite časna roda
Kupila mu balun pa da svitom hoda
Izresta je mali, dite s puno dara
lipo ga je vidit u dresu Alkara
Maligan je ćaća, srca punog žara
sin mu sada brani boje svog Alkara
I mi smo Maligani, do zadnje kapi krvi
uvik smo mu vjerni zadnji ili prvi
Od finala Kupa,mi smo uvik skupa
za ponos grada Sinja, za Maligane
Mi smo Maligani, do zadnje kapi vina
Uvik smo mu vjerni, to nam je sudbina

NEKA DOĐU!!!

Text i glazba: Stipe Budimir Aranžman: Mojimir Čačija

Zahvaljujemo Sretanu Ugrinu za suglasnost textova koje smo naveli iz knjige: Sinjska Košarkaška Bajka

Mladen Pavić:

Što reći na kraju o Alkaru. Alkar je najveći mali klub u Hrvatskoj. On se jednostvano voli jer vjerujete, teško bi i jedan drugi klub opstao u ovakvim uvjetima. Alkar je klub koji ima dušu i ljubav svih u našem gradu, od igrača, navijača i svih onih koji rade u klubu. Allkar se živi i on je dio Života svih u našem gradu i okolici.

Slobodan Koprivnica:

trener Borca iz Čačka, 1984. godine: Alkar je pobjedio zahvaljujući prvenstvneo podršci gledališta. Ovakvu publiku treba svaki klub. To je ustvari ono što treba sportu. Mi smo imali slabosti i to nas je koštalo neplaniranog poraza.

Bare Vujina:

Nakon pobjede nad Zadrom, 1984.godine: Utakmicu smo dobili zahvaljujući borbrnosti i pomoći navijača kakvih, siguran sam, nema nijedan sportski kolektiv.

Stipe Vrcan:

Nakon pobjede nad Šibenkom i Borcem, 1984.godine: opet ću ja o publici. To Sinj nije doživija. Išle su povorke do kasno u noć. Popilo bi se dosta vina i da smo izgubili, ali ovako je bilo slađe.

Milorad Bibić – Mosor

Nakon pobjede nad Cibonom 1995. godine: Sinjska navijačka skupina Maligani (za sebe vole reći da im je najveći grijeh – poneka čaša vina!) je tu navijačku brazilsku atmosferu prenijela na ulice i trgove Sinja. Te noći u Sinju je malo tko spavao. Kafić i restorani bili su otvoreni do zore. Slavilo se, jelo, i – hvala Bogu – pilo do zore.

Osnivačka skupina Maligana

Pred oko 100-tinjak članova i gostiju u sinjskoj Gradskoj vijećnici dana 26. veljače 2004. godine održan je osnivačka skupština kluba navijača “Sinjski Maligani”. Ovom izuzetnom događaju za sport u Sinju, prisustovali su mnogi uglednici iz javnog i sportskkog života. Prvi se skupštini obratio Mladen Pavić, igračka legenda Alkara, koji se zahvalio navijačima na podršci: “Dirnut sam pažnjom koju ste mi pružili kao igraču i danas kao sportskom djelatniku”. Gradonačelnik je istaknuo da će do ljeta na prostoru starog košarkaškog igrališta Udruga dobiti prostorije za rad. Za predsjednika Udruge javnim glasovanjem između tri kandidata izabran je Petar Pavlica – Peša.