Mladen Vušković više nije trener Alkara. Uprava Kluba je njegov odlazak objasnila činjenicon da Splićanin nije izdrža pritisak koji se stvorio oko momčadi. Bilo je, kažu, uvrida, sovki i pritnji pa eto... jadan čovik nije navika na take drame. Moran priznat da san upoznat s činjenicon da ga je desetak maligana čekalo iza pušione od Zagreba, al stvarno ne znan bil ga dečki dirali. Ja mislin da bi ga samo dobro izasovali, a istinu neću nikad doznat. Ni policijska pratnja mu nije bila dovoljna da se pojavi isprid dvorane. Izaša je valjda za tri četri dana u šudaru i šotani. Proša ka metak. Njegov boravak za kormilon Alkara ne moremo čak ni krstit vrimenon za zaborav. More jedino poslužit budućin trenerima da se nauče šta ode nikako ne smiju činit. On je čovik koji poznato ne voli mlada igrača, a pri dolasku očito nije kužio kolko je ovdašnja publika vezana za domaće košarkaše. Unatoč svemu...
Ovo kad smo oprali Kaštila na bandi... paa, u nika doba, moja... ti, Nevenka, izlazi Biba nakon momačke role. Sad, je da se moj poluimenjak vratio nakon strašne ozljede i da je zadrža formu od prije skoro godinu dana kad je odševa s parketa. To je svakako ugodno iznenađenje za sve navijače Alkara, al svakog čuda za tri dana. Ovaj glavički zet i naturalizirani Sinjanin je veliki povratak uknjižio nedilju dana prije u svojoj dvorani kad je u porazu od Šibenika pove petorku u seriju 16:0. Izbušio je ljute rivale tricama i dugin dujama, trka jin u kosti, batio u yayima, ukra iz očiju. Na tribinama, šta ću Van govorit, krš i lom! Maligani su zajedno sa stotinama ostali ljubitelja kluba - dostojno pozdravili povratak Bilića u roster. Poče, izlazi Van on iz igre... to u Sućurcu, šta san krenio pa zabansa, a u teren ulazi Martin. Sokolana planila, uzvario Kaštelanski zaljev. Ljudi plješću, Maligani...
Predsjednik Katić je na našen lokalnon radiju i pripadajućem mu portalu objavio javni protest zbog organiziranja Božićnog sajma 'Advent u Sinju' u godini prirane i tragične smrti njegovoga kuma i moga školskog kolege, dvaput izabranog sinjskog Gradonačelnika Ivice Glavana. Ja san najprije pokuša doć do podataka je li triesčetvrti Božić bio odgođen radi Otkupiteljeve smrti na golgotskon drvu križa, al san onda skonta da se to ne broji jer je Sin čovječji nakon toga uskrsa. Franjo Tuđman je uspostavio samostalnu Hrvatsku nakon iljadusto godina. Umra je u kasnu jesen. Tri dana žalosti, moj Franjola i to ti je to. Šta smo sad tribali!? Nosit crno pešest godina za Dragin vođon... ono, cila nacija!? Ne odaje se na taj način počast pokojniku. Baren ne u demokratskin i poludemokratskin društvima. Božić '99. u 'olovnoj' Lipoj našoj - sve normalno, dabome. Ivan Pava II je već svetac. Gotova je to manistra. Priznalo čuda, sve riješeno... a šta ima...
Nisan siguran jesu li Alkarevi čelnici pristali na zahtjev najžešći navijača ili su i sami došli na istu ideju. Mogu jedino reć kako san nikidan čuo da se sprema sastanak Upravnog odbora s navijačkin izaslanstvon i naprasno odbačenin idolon sinjski tribina, Slavkon Modrićen. Po mome su tribali naručit još Svalu, Dominovića, Glavu i Trenera. Tako da se oči u oči pritresu sve goruće teme, al, ajde! Bolje išta nego ništa. Ovaj sastanak uz najavljenu, al kolko je meni poznato ne i ostvarenu ostavku neformalnog glasnogovornika Uprave bi nepopravljive optimiste uvjerio da su se čelnici našeg najdražeg kluba počeli dozivat pameti i uviđat svoje greške. Ja nasuprot tome zaključujen da su počeli pokazivat znakove nervoze i da su napokon spremni na ustupke. Kad bi bio prevratnički raspoložen, pojača bi pritisak na nji, baš zato jer su pokazali slabost. Mene, međutin, njiova smjena opće ne interesira. Smatran da tribaju ostat na svojin pozicijama i pokusat šta su...
Alkar je u prvon ovogodišnjen domaćinstvu dočeka desetkovana Kaštela. Ekipu koju bi mora satrat 20+ razlike. Dobio je, da skratin dugu priču, na jedvite jade, a dojam koji su ostavili sastrane dovedeni 'megaznalac' Mladen Vušković i njegova plaćenička postrojba - nije ostavio prostora za optimizam. Slavko Modrić je nakon četrnest sezona u prvoj petorci našeg najdražeg kluba, u triestprvoj godini priselio na tribine. Razlog je taj šta pripametni članovi Uprave nisu opće tili razgovarat s njime, nakon šta je ka uvodno potraživanje za ovu sezonu zatražio tisuću kuna manje nego su 'stručnjaci' izdvojili za Splićanina Josipa Glavinića kojeme, naravski, usto još moraju podebljat za putne troškove. Glava je u svojin naboljin godinama iks puta odnio gaće na štapu iz naše dvorane i nikad se nije naigra protiv lokalni hahara, mada se radilo o više nego solidnoj plejduji za ovi nivo natjecanja. Lani je sezonu poče u Mislavu iz Postrane, a onda se na polugodištu priselio...
Pozvala nikidan Alkareva uprava igrače na izvaredni sastanak. Momci ušli u prostoriju, ono dvanest glavurda okrenuti' obratno od nji'. Gledaju u predsjednika i ne trepću. Deno isprid sviju, licen prema Upravnon odboru i kroz nji' il priko, kako 'oćete, s desetak metara - ostvario kontakt očima s ekipon. Kaže vako; Nama je, ka šta znate, gradska vlast kalala budžet za dvajst posto, a vi ste se stvarno borili ka lavovi i niste zaslužili smanjenje nego povećanje plaće, pa smo van je odredili kalat za samo deset posto. To je skroz isto ka da smo vas nagradili povišicon. Govori kapetan da je momčad primila poruku na znanje i da će između sebe raspravit o njoj. Deno će mu na to da se nema tu šta raspravljat nego da izvole potpisat. Ne'ko je znači triba donit odluku uime igrača koji su bili odsutni, a kojima se sve ovo skupa žešće lomi oglavu nego naprimjer megatalentiranon teenageru Ivanu...
Sidin nikidan u Sakija kad eto ti Dese. Vidin šuškaju se on i debeli... Spominju da je kaznilo ovog jednog momka za bengalku na Baldekinu. Taj nan je, da naglasin, neupitno najžešći i po općeprihvaćenin navijačkin mjerilima - prvi među jednakima. Dosta je reć da živi i studira u Draženovon gradu u ovo vrime najozbiljniji' zabilježeni' sukoba između Funcuta i Maligana. Lani san ga gleda iz kafića kroza staklo kako čuva naše aute dok domaća šibenska publika pristiže u dvoranu. Kažen van - dika od čovika. Šteta šta nisan snimio! Sad, ja priupita da se uvjerin jel mislin na pravog Maligana - tajnik govori, ka', nije bitno. Ono... 'ko san ti - ja san ti. Ja ispalio! Napa ga drvljen i kamenjen. Jesi faktor i gotovo - govorin ja. Doša si navijat od dvajstipet godina, a moj sinovac od godine i četri dana već ima bili i plavi dres... i to original, šta se igralo...
Doša Stari Pavić na jedno Gradsko vijeće i kaže da su oni na Koordinaciji sportski' udruga odredili dat Alkaru, ono, svaki klub po koju iljadu kuna sebi odgrla, pošto se iđe u Ligu za prvaka, pa je sve skuplje... i ovo-ono. Vijećnici su, ka, tribali skontat ima li i zašto nema problema za taku transakciju. Sad, Nezavisna lista nije imala pitanja jer su, ka obnašatelji vlasti, valjda otprije bili upoznati s tematikon, tako da su unaprid znali da će dignit ruke za. Komunjare isto nisu ništa pitale. Jel za Alkara? Je. Jel zakonon zabranjeno? Nije. Znači - to je to. Većina osigurata. Hadezije su ka šta znamo opora oporba. Ne biraju sredstva da se na vlast vrate kad god jin se dogodi da ji se odjami od jasala. Kako u državi tako i u zadnjen selu. U ovon su slučju bili skroz korektni, al su ipak zero prorešetali Starca koji je, ujm' Isusovo - nji'ov,...
Doša ja, ovo kad smo zadnji sekund odrali Goricu u hodnik uzet izjave i opet ji, fala Bogu nisan objavio. Napišen samo kad, sićate se, uleti Riki da zašto ga mrzimo il tako štogod. Ovo standardno je za mene - pričan ti priču da ti volovi riču... Dočin san banio, vidin debeli kuca na vrata. Ja otvorio, šta ću!? Stipan s cigaron, ne triba ni govorit. To ne odobrajen, mada san najeklatantniji primjer teškog ovisnika o običnin cigarama, a nema mi mane ni šta se tiče trubasti'. Ako ne pušin u crkvi onda ne moran ni na drugin mistima koja nisu predviđena za tak'o ponašanje. Štef je, međutin, puno više vrimena prove u konferenciji, a oni tamo pušu po cile dane, gledaju porniće i kolko san ja skužio - čine sotonističke obrede. Pitajte Čiču Babića, on je tamo blzu pa sigur'o zna. Svakako, uvalja se prika u tunel, a tamo doministar propagande sa Suzanon. Oni...
Lani je Cibona mlitavo ušla u sezonu. Sićan se da su prvo kolo pušili od Radničkog na svon parketu. Onda su jon ošli najbolji stranci jer in je kratila plaću, a Žika se zaobada, jer je njima ipak nešto silo, za razliku od njega koji je osta skroz kratak ka i dica. Ne znan jesan li ka Cibonin simpatizer pristran kad kažen da ne kužin zašto igrač koji ima najmanje petnest milijuna na banci 'opće gleda na take stvari. Šta je potpisano bit će i isplaćeno, makar kroz tužbu priko Saveza. Teško da će se ekipa iz Savske odreć europskih titula da bi ošli u stečaj i njemu okratili. Na drugu ruku - neka je i oša. Njegova bogata karijera je na kraju sezone dobila europsku krunu. Stvarno bi bilo šteta da igrač takog kalibra obisi patike o klin bez pravog pehara. Bilo kako bilo, Vukovi su nakon odlaska skoro cile prve petorke proigrali i...
Moj dragi kolega Zoran Čutura napisa je prije par godina da je početak kraja kvalitetne hrvatske košarke označila izjava bivšeg Ciboninog predsjednika Bože Miličevića po kojoj je njemu lakše kupit gotovog igrača nego se ubijat u procesu njegove proizvodnje. Zoki je jedan od njacjenjenijih sportskih novinara u našoj zemlji, ali svoju slavu nije zaslužio pišuć nego igrajuć košarku, šta ga naravski, ne čini manje stručnin. Problem je u tome šta se ostale kolege ne usude propitivat njegove stavove i redovito ih uzimaju zdravo za gotovo. Ja nisan takav. Ne smatran da mogu na ravnoj nozi razgovarat s odlikovanin sudionicima Olimpijada i Svjetskih prvenstava, al isto tako znan da ni oni nisu uvik u pravu. Jedanput san uša u spor sa Zoranon vezano za tadašnjeg Ciboninog košarkaša Andersona. On je tvrdio da se radi o krilnon igraču, a meni se činilo da govorimo o drugon beku. Smatra san da je Alan prijak na balunu da bi...
Prošlog je lita Milačić triba otić dalje. Njegova sinjska epizoda naoko je bila završena i ja san, ka i većina košarkaški zaljubljenika u našen gradu - zbraja dojmove i pokušava zauzet konačan stav o boravku ovog proslavljenog internacionalca i vrlo persektivnog trenera na klupi Alkara. Stipe Blajić je u, kako se kašnje pokazalo, lažnon završetku prilično uspješne Damirove ere - za šalu osta bez angažmana u klubu. Meni je to bilo dovoljno da zaboravin sve prigovore koje san ima na njegov račun. On mi se iza jedne od zadnji lanski utakmica požalio na tretman na ovoj stranici, al ja nisan ima volje raspravljat. Odredio san mu u jednoj od sljedeći prilika objasnit da nije greda u njegovoj štreberskoj frizuri nego u drugin stvarima. Problem je u tome šta san, u trenu kad je on odimio s mista pomoćnog trenera - automatski zaboravio sve šta me dotad jilo. Sitio san se da mu je moj ćaća...
U procesu stvaranja mladi košarkaša najprije triba imat bazu od oko dvista dice. Onda se te klince podvrgne proceduri koja nije tajna. Ako vas zanima morete pogledat. Visi na internetu. Svakako, priporučuju da ji se šta prije utra u trening dva puta na dan, ka da su profesionalci jer se u današnja doba ne more očekivat da će po cile dane basketavat misto da deru plejku. Zadnja i najvažnija stvar je nemilosrdna selekcija. Tu je, uza sve drugo potribno nečije oštro oko, ali i ladna glava, za odredit koji klapac iđe dalje, a koji dimi ća... i ne bi tibalo gledat čiji je nego kako praši. U nas je sve to skupa zericu išćašeno. Najprije nemamo dovoljan broj upisnika, a onda cilu selekciju napravimo oma-nama, jer nan fali dvorana za uć u zimu sa, šta ja znan, četri ekipe pretkadeta, dvi kadeta i jednon juniorskon. Reć ćete da zjapi dvoranica u Skojevaca. Pa kažite to,...