Mladen Vušković više nije trener Alkara. Uprava Kluba je njegov odlazak objasnila činjenicon da Splićanin nije izdrža pritisak koji se stvorio oko momčadi. Bilo je, kažu, uvrida, sovki i pritnji pa eto... jadan čovik nije navika na take drame. Moran priznat da san upoznat s činjenicon da ga je desetak maligana čekalo iza pušione od Zagreba, al stvarno ne znan bil ga dečki dirali. Ja mislin da bi ga samo dobro izasovali, a istinu neću nikad doznat. Ni policijska pratnja mu nije bila dovoljna da se pojavi isprid dvorane. Izaša je valjda za tri četri dana u šudaru i šotani. Proša ka metak. Njegov boravak za kormilon Alkara ne moremo čak ni krstit vrimenon za zaborav. More jedino poslužit budućin trenerima da se nauče šta ode nikako ne smiju činit. On je čovik koji poznato ne voli mlada igrača, a pri dolasku očito nije kužio kolko je ovdašnja publika vezana za domaće košarkaše. Unatoč svemu...
Ovo kad smo oprali Kaštila na bandi... paa, u nika doba, moja... ti, Nevenka, izlazi Biba nakon momačke role. Sad, je da se moj poluimenjak vratio nakon strašne ozljede i da je zadrža formu od prije skoro godinu dana kad je odševa s parketa. To je svakako ugodno iznenađenje za sve navijače Alkara, al svakog čuda za tri dana. Ovaj glavički zet i naturalizirani Sinjanin je veliki povratak uknjižio nedilju dana prije u svojoj dvorani kad je u porazu od Šibenika pove petorku u seriju 16:0. Izbušio je ljute rivale tricama i dugin dujama, trka jin u kosti, batio u yayima, ukra iz očiju. Na tribinama, šta ću Van govorit, krš i lom! Maligani su zajedno sa stotinama ostali ljubitelja kluba - dostojno pozdravili povratak Bilića u roster. Poče, izlazi Van on iz igre... to u Sućurcu, šta san krenio pa zabansa, a u teren ulazi Martin. Sokolana planila, uzvario Kaštelanski zaljev. Ljudi plješću, Maligani...
Predsjednik Katić je na našen lokalnon radiju i pripadajućem mu portalu objavio javni protest zbog organiziranja Božićnog sajma 'Advent u Sinju' u godini prirane i tragične smrti njegovoga kuma i moga školskog kolege, dvaput izabranog sinjskog Gradonačelnika Ivice Glavana. Ja san najprije pokuša doć do podataka je li triesčetvrti Božić bio odgođen radi Otkupiteljeve smrti na golgotskon drvu križa, al san onda skonta da se to ne broji jer je Sin čovječji nakon toga uskrsa. Franjo Tuđman je uspostavio samostalnu Hrvatsku nakon iljadusto godina. Umra je u kasnu jesen. Tri dana žalosti, moj Franjola i to ti je to. Šta smo sad tribali!? Nosit crno pešest godina za Dragin vođon... ono, cila nacija!? Ne odaje se na taj način počast pokojniku. Baren ne u demokratskin i poludemokratskin društvima. Božić '99. u 'olovnoj' Lipoj našoj - sve normalno, dabome. Ivan Pava II je već svetac. Gotova je to manistra. Priznalo čuda, sve riješeno... a šta ima...