Damir Domazet-Ćizle

Na Kavi

 Već duži niz godina na otvorenom igralištu kod sinjskog kina održava se ljetni košarkaški turnir za najmlađe dobne kategorije. Na njemu su, osim domaćih selekcija najčešće sudjelovali njihovi vršnjaci iz Šibenika. Tamošnja škola košarke koja nosi ime najvećeg šibenskog, hrvatskog i europskog igrača svih vremena nema nikakvih problema s brojnošću novoupisanih polaznika, ali ni s visinom financijske potpore od strane Grada kojemu, baš kao ni Sinju, u gospodarkom pogledu ne ide najbolje na svijetu.  Usprkos navedenim prednostima, mlađahni Šibenčani nisu uspjeli održati kvalitativnu razliku u odnosu na svoje domaćine iz grada pod Kamičkom. Njihova dominacija je, naime, ubrzo prerasla u izjednačene susrete, da bi u posljednjih nekoliko godina pobjednički pehari u sve većem broju počeli ostajati u Sinju. Prošlog su ljeta, primjerice, sve tri sinjske selekcije, napustile zeleni tartan uzdignutih ruku. Nakon turnira smo iskoristili priliku, te smo o toj, ali i mnogim drugim zanimljivim temama popričali s voditeljem sinjske košarkaške škole i bivšim trenerom prve momčadi Alkara, Damirom Domazetom – Ćizlom.

Slušaj, u mlađin selekcima ti nije najvažniji rezultat. Važno je da dica odrastaju u sportskom okruženju i da se ostvaruju uvjeti za razvoj budućih seniora, ali tu ćemo spiku ostavit za neke druge izjave. Morat ćemo nešto reć i nakon izgubljenih utakmica. Sad ćemo slavit jer smo ostvarili tri čiste pobjede nad protivnicima koji, kako si već reka – rade u puno boljin uvjetima od naših. Ako ćemo se mirit po kvaliteti konačnog proizvoda, onda mi u prvoj momčadi imamo jednog juniora i ni malo ne strahujemo od usporedne analize njegovih kvaliteta s onima koje iskazuje također sedamnaestogodišnji košarkaš iz Krešimirova grada, koji već treću sezonu, odnosno pune dvi godine, u drugoj, a onda i u prvoj ligi nastupa za seniore GKK Šibenik. U sastavu Alkara važne uloge također igraju naši izdanci rođeni između jedne i četri godine prije svog najmlađeg uistinu aktivnog suigrača, tako da uopće nije teško zaključit da sinjska škola košarke radi kako triba.

Lipo si ti to složio… i zaustavio se s vremeplovon točno na sezoni kad počinje rupetina od pet godina u kojoj ni jedan mladi Sinjanin nije uspio uć u prvi sastav svog najdražeg kluba.

Pa eto! Nek čitatelji sami zaključe jesu li škola košarke i omladinske kategorije Alkara počeli iz čista mira proizvodit puno bolje igrače ili se možda dolaskon čovika sa strane, skroz prominila klupska politika u pogledu angažiranja mladih sinjskih košarkaša.

Znači sve je krenilo kad si ti napustio kormilo seniorskog tima.

Aj nemoj svirat! Svi dobro znamo da san ja ekipu uzeo nakon šta je prethodni trener u peton kolu napustio sastav. Nisan ima priliku sastavljat momčad nego san se ufatio rađe s onin šta san zateka. Ipak san se zafalio mlađen Bubalu i još nekin dečkima sa strane te san istaknio da pod mojon palicon više neće bit dovođenja igrača u zaštićenon godištu. Kanaeta san do kraja sezone diga na viši nivo od onog na kojen san ga priuzeo, a Dina Vrančića nisan uspio i to mi je ža. Ne žalin ja šta mu nisan da bolju šansu nego šta on mene nije skužio ni prifatio… i onda, naravski da nismo uspili izgurat stvar do kraja. Šteta.

Jesi li ljut na klupsku Upravu šta ti, uprkos dobrin rezultatima na kraju sezone nisu ponudili produžetak suradnje?

Nisan nego san, naprotiv, sritan ka prasac. Siguran san, naime, da ja ne bi ima ni blizu vaku priliku za promociju mladih sinjskih košarkaša kakvu ima Damir Milačić. Njemu skidan kapu jer puše u te diple iako nema osobne koristi, ali se ne mogu načudit šta mu sve prolazi. Mene bi već pet puta lupili po glavi i pritiskali me da se ne more to tako.. kako ja mislin.

Tako ti je to, moj ti… Domazete, kad se okašaš na sve oko sebe i kad ne podnosiš istinske autoritete. Šta ti je naprimjer tribalo prkosit Punkiži kad znaš da ti nema kruva ako se njemu zamiriš?

E, bravo! Srića da si me sitio. Njemu se moran ispričat. Ja san s njin razgovara ka da se radi o poslovnon tajniku – ćati. Osobi koja obavlja tehničke poslove, brine se o tekućin obavezama kluba i ne petlja se u stručna pitanja. Sad vidin da se radi o osobi kaja drma klubon… vedri i oblači. Presjednikovon najbližen suradniku i sukreatoru klupske politike. Da mi je vrate napovrate, u odnosu s njin bi bio puno promišljeniji i skrušeniji… pa ne!

More li se na kraju znat u čemu je zapravo bio spor? Ti si ispalio šta je Split protiv naših direktnih takmaca odigra u krnjen sastavu i izgubio te utakmice, dok je s nama odgodio susret zbog vremenskih nepogoda iako su sve ostale momčadi s kontinenta bez problema stigle u Dalmaciju. I šta s tin?

Pa, kao… šta ja iman skomlit u izjavama i tako se zamirat savezu!? Zaboravio si napomenit da su Splićani za odgođenu utakmicu s nama angažirali još i Nikolu Vujičića, a da su nas jedva dobili. Nakon toga smo u kupu pobijedili Dardu, pa omeli Jolly, da bi dva dana uoči ključne utakmice sezone, a netom nakon što smo primili gradsku nagradu za momčad godine – doznali da su nan kalali plaće. Uzalud san molio Upravu da ne obznanjuju tu vijest do iza utakmice. Na posljednjem treningu uoči susreta, moj ogromni centar Lozančić u afektu krene na malenog playa Rogića, a ovaj ga iz čistog straha zamlati po faci i razbije mu arkadu. Aj sad ti igraj. Kod kuće smo izgubili od istog onog Jollyja kojeg smo par tjedana ranije u kupu raskupusili na Baldekinu i doigravanje je za mene ostalo nedosanjani san. Većina igrača je u prethodnoj, ali i u nadolazećim sezonama osjetila slast igranja u društvu najboljih hrvatskih klubova. … i onda su te na kraju sezone torpedirali, a ti su zbog toga najsritiniji čovik u Sinju!?

Tako je. Zato šta Milačić ima priliku koju ja ne bi dobio i koristi je na pravi način. Ja, na drugu ruku i nisan pravi seniorski trener. Takav mora bit u svakom trenu spreman pokupit sve šta ima u dvi sportske torbe i zaprašit tamo di ga posa zove, a ja ne znan iman li volje za take bravure. Osin godine u Alkaru iman i osan sezona na klupi seniora Trilja u A2 ligi, ali to san, priznat ću, doživljava više ka izlog škole košarke. Kasnih devedesetih san, naime, proširio školu i na triljsko područje, a 2000. godine smo dobili prvi sastav tamošnjeg kluba. Tada se Uprava okrenula našim kadrovima, a ja sam nakon nekoliko sezona preuzeo kormilo seniora i držao ga čak osam godina.

Sad si se nakon svega vratio svom primarnom poslu i ne žališ za vremenima kad si trenirao odrasle ljude… ili?

Baš tako. U Trilju je Roko Caktaš koji radi ispravno i kvalitetno, a u Alkara Milačić provodi moju politiku sto puta lakše i bolje nego bi ja sam u tome uspio. Jedna i druga momčad su prepune mladih igrača iz našeg pogona, a ja na dičijin turnirima još uvik tu i tamo popušin od Vučića s Tuškanca, Zadra i od, ajmo reć Širokog, al, ka šta vidiš, bez problema operen GKK i zato san na svu miru ponosan i sritan.

I mi smo, kralju! Živio ti nama sto godina. Doli Uprava!!!