Antonio Bilic

Na kavi…

Alkar je treći put zaredom ostvario plasman u Ligu za prvaka. Ovaj uspjeh košarkaškog kolektiva iz Grada pod Kamičkom je posebniji od prijašnjih jer je ostvaren bez pomoći dvojice ponajboljih igrača. Cornerman Nikola Gaurina je bilježio dojmljive brojke u nekoliko statističkih kategorija, dok organizator Antonio Bilić na kraju regularnog dijela zauzima drugo mjesto na ljestvici najboljih asistenata lige. Važno je naglasiti da je najbolji dodavač Teo Petani svoje brojke ostvario za gotovo trideset i pet minuta po susretu dok je Biliću za njegove trebalo jedva nešto više od dvadeset minuta na parketu po svakoj odigranoj utakmici. Petnaesto kolo donijelo je Sinjanima domaći sraz s raspoloženim Goričanima. Tijesna pobjeda izvojevana u posljednjim minutama donijela je, međutim, više brige nego radosti za sinjske ljubitelje loptanja pod obručima. Gaurina je, naime iznesen s terena s puknutom ahilovom tetivom, dok je Bilić odskakutao do klupe na jednoj nozi zbog, kasnije se pokazalo, pokidanih prednjih križnih ligamenata. Pri izlasku iz dvorane nam je optimistično procijenio kako se po njegovom mišljenju radi o minornoj ozljedici koja će zacijeliti sama od sebe. Mi smo na žalost znali da to ne može biti točno. Antonija smo prije nekoliko dana pozvali na kavu kako bismo zadovoljili našu i Vašu znatiželju vezanu za zdravstveno i psihološko stanje košarkaša kojega barem tisuću i pol Sinjana smatra vlastitim zetom.

Ma znaš šta!? Zacrnilo se meni prid očima od bolova i od brige, al ka prvo i prvo – u deset godina profesionalne karijere nisan oživio nikak’u ozljedu pa nisan ima mogućnost usporedbe. Nisan zna jel puno il malo… a isprid dvorane san ti reka ono u šta ni sam nisan virova. Autosugestija je moćna za ispalit, al sve ima svoje granice. Ne moreš snagon volje ‘odpuknit’ ligamente. Bar meni nikako ne polazi za rukon. Zato san oša na dijagnostički pregled i dogovorio operaciju. Rizat ću se za petnest – dvajst dana. Jesi li zadovoljan reakcijon klupskog čelništva? Stali su iza mene sto na sat. Drže se slova ugovora ka šta je i red, al nisan najsiguriji da bi se baš svaki klub ponio na isti način. Platili su mi magnet i obećali pogurat na svakon sljedećen koraku. Ica (fizioterapeut) se razletio na sve strane ka da san mu rod rođeni.

To nam je posve drago čuti. Nihovi potezi su na diku ili na sramotu cijelog grada. Raduje nas što su ovom prigodom osvjetlali obraz najgledanijeg kluba u nacionalnom prvenstvu. To ti, u psihološkom pogledu sigurno puno znači.

Naravski da je, ali šta se tiče psihe, najteže mi pada činjenica da ne mogu na terenu pomoć suigračima. Puno mi je lakše otkad su ostvarili plasman u Ligu za prvaka. To mi je velika satisfakcija. Inače bi ispalo da san izgubio zdravlje, ono… bez veze! Znaš li da san predlaga treneru da me skine za ovu ključnu protiv Kaštela? Srićon je on u ton pogledu sto puta pametniji od mene. U toj mi namjeri nije pomogla ni činjenica da mi je, dok san trča uz rub terena da pokažen Damiru da mogu – ponovo propalo kolino.

Ma bravo sirovino. Rezoniraš ka pravi Sinjanin. Ti si rođen za igrat u Alkara.

Tako je brajo, sve i da se rugaš. Evo ti osobna karta. Adresa – staro Tekstilčevo ka i tvoj Đagi. U ovaj grad san doša za ostat, a ne za nabildat statistiku i otić. Ne kažen da bi to bilo neispravno. Dok san bio zdrav pokušava san, na primjer šta više razigrat Vitalija jer kontan da je on taj koji će danas – sutra otić na veću razinu. Svak će onda reć da je afirmaciju doživio u Alkara, a to je i moj uspjeh, ako razumiš o čemu ti pričan. Ja međutin ne spadan u tu kategoriju. Ode san za potegnit kolko mogu, a na kraju ću, ako Bog da, ostat u Sinju i cili život bit dio košarkaškog šušura koji predstavlja fenomen na razini široj od državne.

Znači možemo se nadat da ćemo te i dogodine vidit u Alkarevom dresu?

Bude li do mene – tako će bit, a uprava je, kol’ko mi se čini, skroz zadovoljna mojin učinkon, pa su šanse za takav rasplet prilično visoke. Ja sigurno nisan superstar, al san ipak košarkaški profesionalac, tako da uvik postoji mogućnost da mi dođe ponuda koja se ne odbija. Ako se tako nešto dogodi to će jedino značit da privremeno odlazin iz ovog grada da bi se uskoro vratio. Također se vrlo lako može dogodit da trener Milačić na kraju sezone ode iz našeg kluba, a novi strateg može imat skroz drukčije poglede na sve skupa, pa će onda i status svakoga od nas igrača bit, kako bi se izrazio – redefiniran. Ja, međutin ne strahujen od budućnosti. Trenutno san u Alkarevu rosteru, a on je trajno u mon srcu i točka.

Milačić je u tri sezone u Alkara postigao više nego solidne rezultate. Ti si u dvjema od tih sezona participirao u tim uspjesima. Kako ocjenjuješ njegov rad i vjeruješ li da će ostvariti dobru trnersku karijeru?

U seniorski pogon san uša ka vrlo mlad igrač. Ima san sriću da su me u prvih par sezona trenirali stručnjaci ka Jure Zdovc i Danijel Jusup. Oba ta trenera svoju košarkašku teoriju baziraju na čvrstoj obrani i na fizičkoj komponenti tako da san uživa njihove simpatije. Thomir Bujan pod čijon san palicon nastupa u Boriku nije dosega njihov rang, ali za mene je veliki stručnjak. Milačić je na početku svog trenerskog puta, al je prilično predan radu i ima poseban pristup koji meni jako paše. Kod njega, na primjer, nema suve trke. Sve se odradi s balunon… ono, situacijski, a opet smo među najspremnijin ekipama lige. Meni je to super. Zabilježio je i neke uspjehe s mlađin državnin selekcijama, a ima i dojmljive motivatorske sposobnosti. Bit će od njega nešto!

Dobro si ti to izanalizirao. Čini nam se da ni sam nisi cijepljen protiv ideje da jednog dana kreneš u trenerske vode.

Ajmo reć ‘vako; Još uvik san dovoljno mlad igrač. Nadan se baren pet il šest sljedećih sezona provest na parketu. Nakon toga bi svakako volio ostat u košarci. Nina i ja, ka šta san naveo živimo kod Getroa. Stan sa svojih šezdeset i pet kvadrata nije najgolemiji na svitu, al nama se u zadne vrime čini sve veći i veći, pa smo sve bliže ideji da ga pokušamo popunit. Oboje volimo dicu. Ja bi, prema tome, volio nakon karijere radit s mlađin uzrastima. Glupo je, međutin, s ove točke procjenjivat iman li ja u sebi štofa za korak dalje od toga. Za bit trener seniora triba imat žicu. Ne znaš dok ne provaš… a potribno je i zero sriće. Sve ćemo vidit. Daleko je to!

O.K. dragi. Onda ćemo se držat kratkoročnog plana. Za dva tjedna se režeš, preko ljeta prolaziš rehabilitaciju, u ranu jesen pripreme s ekipom i dogodine te opet vidimo u dreu Alkara..

Iz tvojih usta u Božje uši!