Nisan siguran jesu li Alkarevi čelnici pristali na zahtjev najžešći navijača ili su i sami došli na istu ideju. Mogu jedino reć kako san nikidan čuo da se sprema sastanak Upravnog odbora s navijačkin izaslanstvon i naprasno odbačenin idolon sinjski tribina, Slavkon Modrićen. Po mome su tribali naručit još Svalu, Dominovića, Glavu i Trenera. Tako da se oči u oči pritresu sve goruće teme, al, ajde! Bolje išta nego ništa. Ovaj sastanak uz najavljenu, al kolko je meni poznato ne i ostvarenu ostavku neformalnog glasnogovornika Uprave bi nepopravljive optimiste uvjerio da su se čelnici našeg najdražeg kluba počeli dozivat pameti i uviđat svoje greške. Ja nasuprot tome zaključujen da su počeli pokazivat znakove nervoze i da su napokon spremni na ustupke. Kad bi bio prevratnički raspoložen, pojača bi pritisak na nji, baš zato jer su pokazali slabost. Mene, međutin, njiova smjena opće ne interesira. Smatran da tribaju ostat na svojin pozicijama i pokusat šta su zakuvali. Ako u trilateralnin pregovorima ponovo angažiraju Slavkižu, a pod nekin drugin pritiscima počnu davat više prostora Svali i drugin izdancima Alkareve škole, onda imaju moj glas i potporu u daljnjem radu iako znaden da to neće napravit drage volje. U to san siguran jer san pročita šta je glasnogovornik napisa na fejsu u objašnjenju, čini mi se – fiktivne ostavke. Ka, bilo je sovki i pritnji, a on ne more na ton novou komunicirat. Pa onda, oni su Alkara priuzeli u drugoj ligi i napravili tri plasmana u prvi osan. Ne uzimaju ni kune od kluba. Plaćaju kartu. Razvili su tolko i tolko igrača… Znači, sve su oni napravili kako triba, samo ludi narod ne razumi! Za oko mi je zapela i njegova primjedba da oni, stručnjaci, dobro znaju šta rade, a da on ne more trpit to šta ulica oće donosit odluke. Već san analizira ko je tu ulica, a ko struka pa se neću ponavljat. Zanima me jedna druga stvar. Znate li ko bira zastupnike za u Sabor, a time i Vladu, znači Premijera? Siguran san i da ste upućeni u proceduru izbora Predsjednika države… i to ne samo ove nego Amerike, Francuske, Njemačke… Cila zapadna civilizacija se znači slaže da ulica more donit odluku o njiovon izboru. Na isti način biramo Gradonačelnike, Gradske vijećnike i ostale dužnosnike koji Upravu Alkara drže na životu, al da bi obični puk ima pravo stavit pod pitanje samovolju jednog čovika bez ikakog košarkaškog pedigrea, njegovog savjetnika koji je opetovano dokaza da je stručan jedino za upropastit sve čega se ufati i dvanesteročlanog savjetodavnog tijela koje je lišeno prisustva iti jednog člana koji bi se po najlabavijin kriterijima moga nazvat košarkaškin stručnjakon – to je za njega nečuveno. Moran naglasit da protiv toga čovika neman ama baš ništa. Naprotiv, smatran kako u njemu nema ni trunke zla. On, oni visoki naočiti šta goni enduraču i oni finjak… kosica, noktići, ovo-ono su originalno kadar Edwarda prvog koji se navrime izmaka. Oni su dali potporu novon suverenu i nisan siguran da su išta dobili nazad. Od ostatka Uprave opće ne odudaraju, mislin u negativnon smislu. Da me je i zere briga – pita bi ji:’Jel van za potribu kusat šta je Predsjednik zakuva radi vlastite samopromocije!?’ Vako neću pitat ništa. Samo ću konstatirat da su za mene O.K. ljudi koji su svojon voljon postali dio nečega o čemu ne posjeduju osobito znanje i na šta nemaju skoro nikaki uticaj. Već sad se suočavaju s posljedicama samovoljni Predsjednikovi odluka. Problem ima tendenciju rasta, a oni, baren ako je virovat glasnogovornikovin napisima, nemaju zamirke na poteze čelnika nego na reakciju oni koji se s njime ne slažu. Ja se tome čudin. Priznajen, znači da san ka komentator i analitičar otvoreno nesklon aktualnoj Upravi, al ne dopuštan da se pod pitanje stavlja moja novinarska objektivnost i nepristranost ove stranice. Popis intervjuirani osoba i njiova priča bi neupućenon promatraču mogli naprvu sugerirat drukčije. Kad bi sad poče isticat kako unatoč dugogodišnjen prijateljstvu nisan pojma ima šta će Dama Vujanović reć i klet se da bi objavio od riči do riči i da su mu bomboni iz usta ispadali kad je govorio o Upravi, pa tako slučaj po slučaj… Ko zna di bi to ošlo!!? Rađe ću Van pripovidit jednu dramsku situaciju, a Vi skontatjte šta Vas god volja. Nazva Ivan Sakijev Poslovnog tajnika i kaže:’Bog imenjače, zoven te službeno, ka PR stranice maliganisinj.com. Reci Predsjedniku da more dat intervju. Ako to želi – neka kaže di će i kad naš novinar doć, a u protvnon nek se samo ne javlja. Po tome ćemo znat da nije zainteresiran. ‘Antepodrugantepodrug, aštaštašta Ante Podrug, šta Ante Podrug ne zove direktno Predsjednika!!?’ – Začulo se s druge strane. ‘Aj ti, al ovo je između nas, njemu reci da me nisi moga dobit.’ – zatražio je tajnik. ‘Božji čov’če, nema između nas kad te zoven službeno. Reci mu ako te volja, pa nek se javi il ne javi. Nama svejedno.’ – završio je Saki jr. ovaj živopisan dijalog. Da mi sad ne bi ulazili u to ko je kome šta reka i ima li išta normalnije od toga da se službena ponuda za intervju dostavi Poslovnon tajniku kluba. Da ne bi nagađali šta bi se dogodilo da nazovemo u Hajduk, Dinamo, Olympiakos il Boston Celtic’s i tražimo direktno predsjednika, ajmo rađe ponovit ponudu. Predsjednik Alkara Denis Katić, član Upravnog odbora u odlasku Marko Buratović i svi ostali dužnosnici kluba imaju otvoren poziv za intervju na našoj stranici. To, međutin, ne znači da ćemo in dat prostor da drobe šta nji volja. Ako se jave – bit će, baš ka i svi naši sugovornici do sad – suočeni s našin pitanjima na koja će morat odgovorit il ustvrdit kako nemaju komentara. Možda in naleti i deset brzopotezni, tipa: Kako se zove trener Barcelone? Iz Kojeg je grada Estudiantes? Iz koje je države Tsmoki? Ko je startni play Maccabija? Koja je momčad lani uzela Eurocup? Kako se zove trener Amerike? Koji je igrač bio prvi pick ovogodišnjeg drafta? Take stvari bi svaki pravi ljubitelj košarke mora znat. Kažen ljubitelj, a di su tek znalci!!? Biće da su na ulici.