Pozvala nikidan Alkareva uprava igrače na izvaredni sastanak. Momci ušli u prostoriju, ono dvanest glavurda okrenuti’ obratno od nji’. Gledaju u predsjednika i ne trepću. Deno isprid sviju, licen prema Upravnon odboru i kroz nji’ il priko, kako ‘oćete, s desetak metara – ostvario kontakt očima s ekipon. Kaže vako; Nama je, ka šta znate, gradska vlast kalala budžet za dvajst posto, a vi ste se stvarno borili ka lavovi i niste zaslužili smanjenje nego povećanje plaće, pa smo van je odredili kalat za samo deset posto. To je skroz isto ka da smo vas nagradili povišicon. Govori kapetan da je momčad primila poruku na znanje i da će između sebe raspravit o njoj. Deno će mu na to da se nema tu šta raspravljat nego da izvole potpisat. Ne’ko je znači triba donit odluku uime igrača koji su bili odsutni, a kojima se sve ovo skupa žešće lomi oglavu nego naprimjer megatalentiranon teenageru Ivanu Svalini koji misečno od svoje igre uprihodi ćipo nula kuna, tako da mu des’t posto od toga iznosa neće pokvarit životni standard. Ne znan jel ruganje, al’ spominjalo se da će njega odrat dogodine kad dobije neku naknadu. Srićon će u slijedećoj sezoni otpičit digdi di valja. Inače bi za par godina bio isti ka i prvi do njega. Šesto, sedansto il osansto kuna manjka, kolko su zakuniti najbolji igrači je ozbiljan udarac po džepu i nikako se ne more nazvat poticajen uoči presudni’ dvoboja ovogodišnjeg prvenstva. Dvadeset postotno smanjenje novčane potpore od Grada se, valjda kužite, odnosi na završnicu ove sezone i na jesenski dio slijedeće. Fascinantno je kako nikome nije palo na pamet mjere štednje provest u prvoj polovici prvenstva 2015/16. nego se trinest pripametni’ glavurda složilo da triba odrat igrače i tako doć na svoje. Spominja san van devedeset iljada kuna koje je Alkar nedavno dobio od ostali’ klubova iz Zajednice sportski’ udruga, il kako se već to zove. Sad bi ja pita dvi stvari. Je li Alkarev budžet kalan za dvajst posto s uračunati’ devedes’t iljada il bez toga… i drugo; Oće li se za dogodine ostavit koja iljadarka nastranu za grijanje u prvon misecu, tako da nan se ne ponovi epidemija ozljeda i pad forme iz ove sezone, il ćemo opet sve ububat u dovlačenje igrača i molit Boga da stvar prođe kako su glavonje zamislile!!? Cila ušteda od zakidanja igrača iznosi, ako se ne varan, oko tri iljade eura. Ja stvarno ne mogu doć sebi da među trinest pripametni glava niko ne more nabacit tu sumu. Da su, majke ti mile, napravili naljepnice s natpison – JA SAN POGURA ALKARA i ponudili ji gazdama i gostima kafića po cijeni od sto kuna, mogli su ji bez štresa plasirat dvistačetr’est komada i pribrodit krizu bez, reka bi šjor Ivica Vrca – pljuvanja majke. Najozbiljnije predlažen da kooptiraju Bruna Bandala u Upravni odbor. On će bez ikaki problema plasirat naljepnice i ktome dovuć par bačava lož ulja da se momci ne lome po ledu, a njemu šta ostane. Sad smo, dakle u situaciji da smo ozljedama desetkovani i maćehinskim odnoson Uprave prema igračima bačeni u negativno psihološko stanje uoči utakmice koja će odlučit oćemo li ostvarit plasman u Ligu za prvaka. Dobiju li se Kaštela, onda su se, ka, mjere štednje isplatile pa ćemo, vaki kaki jesmo – ozbiljno konkurirat Ciboni i Cedeviti. Moš mislit! Priča san još na početku sezone s Đanijen Ercegon. Čovik džora igrače. Ima svoju agenciju i od toga živi. Nije on slavna osoba ni pripadnik košarkaške elite, al nije ni tudum. Egzistencija mu svakako ovisi o ladnoj glavi i dobroj procjeni, a lipo mu iđe. Kaže mi vako; Vi’ćeš Anto, sad će se uskoro po ekipe poozljeđivat, pa će ovaj trener (tako i isključivo tako u razgovoru naziva Damira Milačića) pobrat zasluge za pružanje minutaže i kvalitetan razvoj mladi sinjski igrača. Sad predviđa da će u slučaju plasmana u Ligu za prvaka startat na playu s izraubanin swingmanon Žitkon i da će to, ne daj Bože, trajat samo par utakmica. Žile je među najsrčanijin alkarevcima i neće pobić od liderske uloge, al ja se stvarno nadan da će Milačić dobro odredit miru, tako da Alkar dobije dimenziju više, a Luka sačuva zdravlje, baren na ovon, trenutnon nivou. Niku večer san se srio s barba Stipon Vrcanon. Pita san ga šta misli o izgledima za pobjedu nad Kaštelima i plasman u elitni razred hrvatske košarke. Izrazio san bojazan da važnost utakmice ne bi ukočila ruke naši’ ljubimaca. ‘Ma šta ti je Antiša!? Ja očekivan da će nakon pet minuta čiste igre cili posa’ bit obavljen. Da san trener ne bi ni slučajno dopustio da se ijedna druga opcija uopće razmatra. Jednostavno bi natra Kaštelane da već u Dugopolju obise bilu zastavu na bus.’ – reka mi je najveći košarkaški stručnjak u našen gradu i još je doda kako bi u protivnon slučaju tribalo potražit i sankcionirat krivca pošto svi dobro znamo da nije i ne more bit do igrača. Za mene je prizanimljivo kako Alkarevi čelnici već duže od dvajstipet godina priskaču barba Stipu kad donose odluke o budućen treneru. On je znači već četvrtinu stoljeća u kategoriji bivšeg stručnjaka, a njegov vršnjak Duda Ivković bez problema vodi odličnog euroligaša i reprezentaciju sto puta trofejniju od naše, al to je tema koja merita vlastitu kolumnu, pa ću je tako i obraditi. Nije priša!