Alkar je u prvon ovogodišnjen domaćinstvu dočeka desetkovana Kaštela. Ekipu koju bi mora satrat 20+ razlike. Dobio je, da skratin dugu priču, na jedvite jade, a dojam koji su ostavili sastrane dovedeni ‘megaznalac’ Mladen Vušković i njegova plaćenička postrojba – nije ostavio prostora za optimizam. Slavko Modrić je nakon četrnest sezona u prvoj petorci našeg najdražeg kluba, u triestprvoj godini priselio na tribine. Razlog je taj šta pripametni članovi Uprave nisu opće tili razgovarat s njime, nakon šta je ka uvodno potraživanje za ovu sezonu zatražio tisuću kuna manje nego su ‘stručnjaci’ izdvojili za Splićanina Josipa Glavinića kojeme, naravski, usto još moraju podebljat za putne troškove. Glava je u svojin naboljin godinama iks puta odnio gaće na štapu iz naše dvorane i nikad se nije naigra protiv lokalni hahara, mada se radilo o više nego solidnoj plejduji za ovi nivo natjecanja. Lani je sezonu poče u Mislavu iz Postrane, a onda se na polugodištu priselio u nikad gori Split, kojega nije uspio spasit od ispadanja u dodatne kvalifikacije. U prevodu – da ga naši nisu doveli, on bi se ove sezone vjerojatno ostavio ili bi igra digdi drugu ligu… ono, za svoj gušt. Nije to prvi put da Alkar produživa karijeru lokalni zvjezdica u trećoj igračkoj dobi. Mile Karakaš je isto bio za ostavit se prije zadnje dionice u našen klubu. Sumić koji je, Bog in da zdravlje, doveden za sedamnest iljada da pomogne Josi Blajiću koji je pravio pet ipo, nije više nikad zaigra prvu ligu. Nama je pomoga ispast. Ima još taki primjera. Svakako, neko posve pametan je zaključio da Glavinić vridi duplo više od Slavke Modrića i onda je uz vrhunski bezobrazluk koji merita žesšće protumjere, osta bez igrača koji u dušu znade sve svoje lanjske suigrače i predstavlja sponu s najužarenijin tribinama lige, a dobio je plaćenika koji gleda ubit još koju pinku prije penzije. Ovi je zadnjespomenuti, da naglasin, proti Kaštela zabio četri komada i nije moga dovuć ekipu do ladne završnice proti ozbilji kandidata za ispast. Slavko bi to odradio livon nogon i to znade svak u ovon gradu ko ima ikake veze s košarkon. Šteta jedino šta taki u Upravi nema. Maligani su prvu četvrtinu veličali Slavku i gonili upravu ća, a onda su izašli iz dvorane. Znači izgubili smo Modrića i najžešće dvoranske navijače, a dobili smo tvrdu kitu i još nas uvjeravaju da je to za naše dobro. Dakud je! Samo, triba to skužit. Ja sad neću dalje drvit o ovin, najočitijin problemima, nego ću se zericu pozabavit onin minusima koji ne bodu oči ka ovi navedeni, a po mome su još gori. Slavko Modrić je duplo talentiraniji od svi Sinjana koji su dosada izletili iz ekipe jer glavešine imaju nešto proti nji. Mislin, na ljudskoj razini, jer oni o košarkaškoj kvaliteti uopće ne mogu suvislo razgovarat. Višak mota u najmlađeg Modrića, međutin, ne čini problem ni malo većin, jer se naprimjer, Cija Režić jednako tolko trudio i odrica, a Alkar je upravo isto vrimena i truda uložio u njegov razvoj ka i za Slavkin. Na kraju je u dvajsedmoj godini odyeban ka zadnji šugavac da bi se dovelo nekog Tičinu za kojeg sada ni najveći znalci nemaju pojma di je ni kud je. Zvone je moga i ove sezone pomoć. Još nema triestipet. Goraša smo pustili da iđe đorat cukar, duvan i te stvari priko grane, a doveli smo Juru Lozančića. Neću opće lamentirat o tome. Ko kuži – kuži, ko ne kuži nek ovo ni ne čita. Letili su Ćuki, Josa, Dino, Primorac, Perić… Bog Jokin, a sad bi mi tribali satrat grla i dlanove za Glavu, Tešiju, Šipića, Dominovića i take tipove. Evo, čekajte da se smislimo!!! Sidio san odma do zapadni vrata. Goraš kida karte, do mene Juka Jagnjić, doli livo Hrvoje Perić, gori desno Biba i Slave. Eto van petorke za razguzit jedne i druge doli na parketu… a di su tek Josina, Dingać i taki dramaši!? Jel iko pita Stipu Modrića bil pomoga zadnju sezonu dvi? Nama je star, a Slovanu i Škrljevu je mlad. Mi mu lipo odyebemo i brata. Dabome! Šta će nan iko kad imamo četri – pet Splićana i Upravu za ubit vola… vonjon. Najgore od svega je trenerovo ophođenje prema mladin domaćin igračima koji bi tribali nosit Alkara u sljedeći desetak godina. Vi’te sad ovo: Martin Bilandžić u dva kola – dest minuta na terenu, Jure Boban isto tako. Dome proti Kaštela igra četvorku zato jer protivnici nemaju igrača te pozicije. Stipe Bralić tu meće duje i trice jer nema druge opcije, a naš ‘majstor’ dolazi za njin ka da se radi o taktičkoj postavci. Svašta!!! Ko yebe Dometa. Drugi put će igrat playa. Mislin ako protivnici ne budu imali takog igrača. Onda ćemo se čudit kako ne more za pet sekundi postavit napad isto ka šta sad kritiziramo njegovu igru leđima. Jel tako!? Kad na kraju ne bude zna igrat svoju poziciju onda ćemo ga bacit na cestu i po običaju dovest kakvog ‘majstora’ iz Splita za pišljivi devet – dest iljada. Šlag na kraju. Na poziciju zaštićenog igrača doveden je Roko Dominović, dabome – iz Splita. Ne samo da je oduze misto jednon našen balavcu, a nije da ji nemamo. Ako su Marin Kembov, Žile Dujilov i Max von Salzburg nesposobni čuvat onoga žutalja Blaževića iz Ćućurca onda nek iđe sve u krasnu materinu. Šta ćemo se više žilit kad za take zadatke moramo dovest čovika koji će nan danas sutra trpačit s osobitin gušton!? Dominović je usto zagušio i glavnu Alkarevu uzdanicu iz domaće škole. Proti Kaštela je igra triest minuta, a Svale dest. Svak živ osin dnodnaša iz Alkarevog čelništva vidi da se radi o puno boljen i perspektivnijen igraču od golobradog blitvara. Oni neka uzmu statistiku pa će vidit da je najtalentiraniji Alkarevac u zadnji dvajstipet – triest godina za triput manje vrimena napravio iste brojke ka i trenerov ljubimac. U njoj doduše ne piše da je Dominović cilo vrime čuva zaštićenog a Svale udarnog, ni da je Roku neko drugi postavlja napade, dok je Ivan tu zadaću s lakoćon obavlja sam. Statistički podaci ne otkrivaju ni da su Splićine asistencije ostvarene u polukontri, dok je sinjski wunderkind svoje uknjižio na postavljeno. Sva srića da je uprava odimila Slavkižu i time stvorila kritičnu masu nezadovoljstva među bilo – plavon nacijon, pa će, nadan se uskoro pokusat šta je zakuvala. Ove stvari o kojima Van pišen bi u protivnome ostale ipod radara, a po mome su sto puta gore. Slavu smo, ajmo reć, izgubili par godina prirano, dočin će Svale će na ovaj način ostat syeban u korenu, a moga je igrat Euroligu, tako da se svi klinci u Sinju kad ga vide upišu u Alkara. Jedan član Uprave je nakon susreta na faceu objavio da iđe ća jer je bio izvrgnut sovkama i pritnjama, a da on sport kuži na skroz drugi način. Doda je i to da je Alkar pri njegovon prošlon odlasku ispa iz prve lige, šta je čak i ovin tužnin trenucima – urnebesno. Radi se, naime, o čoviku koji ne zna šta je trostruka prijetnja ni strana pomoći. Da ga pitate u šta se najčešće transformira zonski presing ako oni ne probiju, a mi in ne uzmemo balun, pita bi – maže li se to na kruv? Ni jedan ni drugi predsjednik ga stoga nikad nisu pitali za mišljenje, a u klub za dest godina nije dotra ni colja. Prid brojnin auditorijen je reka da ga boli qrac šta će bit s Alkaren kad oni odu ća, a sad škraba da nemore, čuj, radit u uvjetima kad ulica određuje politiku kluba. Znači Ben Boban, Cale, Cija Režić, moj Đagi, Đani Erceg, Stipe debeli, Ante Perajica, Fiki Vrcan i taki tipovi su ulica, a on je struka i zato bi iša ća. E, nema ić, dnodnaši jedni zločesti! Sad stojte i kusajte šta ste zakuvali.