Predsjednik Katić je na našen lokalnon radiju i pripadajućem mu portalu objavio javni protest zbog organiziranja Božićnog sajma ‘Advent u Sinju’ u godini prirane i tragične smrti njegovoga kuma i moga školskog kolege, dvaput izabranog sinjskog Gradonačelnika Ivice Glavana. Ja san najprije pokuša doć do podataka je li triesčetvrti Božić bio odgođen radi Otkupiteljeve smrti na golgotskon drvu križa, al san onda skonta da se to ne broji jer je Sin čovječji nakon toga uskrsa. Franjo Tuđman je uspostavio samostalnu Hrvatsku nakon iljadusto godina. Umra je u kasnu jesen. Tri dana žalosti, moj Franjola i to ti je to. Šta smo sad tribali!? Nosit crno pešest godina za Dragin vođon… ono, cila nacija!? Ne odaje se na taj način počast pokojniku. Baren ne u demokratskin i poludemokratskin društvima. Božić ’99. u ‘olovnoj’ Lipoj našoj – sve normalno, dabome. Ivan Pava II je već svetac. Gotova je to manistra. Priznalo čuda, sve riješeno… a šta ima da je umra!? Očito je bio poseban. Te godine je Božić u Vatikanu, Rimu i diljen katoličkog svita proslavljen skroz normalno, a majčica Crkva, ka šta znamo nije baš poznata po demokratskin standardima. Nisu oni trojica bili Grinchevi, pa da dici otimlju veselje. Bio san s jednin od najmlađi Alkarevi navijača Zvonimiron Podrugon na kućici od Krnjevalske udruge. Mali satra više od po porcije fritula s čokoladon. Žika platio iz svoga džepa. Dio prihoda iđe u humanitarne svrhe. Mi smo na to ubacili medonju u kutiju za dicu koju boli pamet. Pitajte maloga, sve će van objasnit. Ima čovik skoro dvi godine. Zna već šta je šta. Glavan je za većinu Vas bio gospodin Gradonačelnik. Za neke je bio Ivica, za ritke Ićo. Samo ga je par desetaka Sinjana dozivalo s Čela. Bio san među njima. Sidili smo u istoj klupi. U razredu s dvajstosan ženski. Volili smo se, mrzili, nadyebavali… Njegova mater Rosa nan je služila čaja i keksa dok smo skupa učili, a moja nan je Merica čak objašnjavala neke predmete. S braton san mu Denon dobar, a s Gogijen odličan. Za života san mu kodmono moga u facu reć ako san mislio da njegov kum bulazni i ne zna di goni. Nisan siguran jel se u ton pogledu u novonastalin okolnostima išta prominilo. Ja mislin da nije. Organizator događaja je grad Sinj. Ista ona Vršiteljica dužnosti gradonačelnice od koje je Predsjednik iskamčio javnu reakciju prije par miseci. Nja, nja! Dobio san zapleušku i pedalu! Baš viteški! Ja sinovca učin da uzvrati il biži i da dobro odvagne šta će od toga izabrat. Jedino mu ne dan da cmizdri. To Sinjani ne rade. Za Splićane koji drže obrt u Dicmu ne mogu odgovarat. Da skratimo dugu priču – žena izašla s javnon osudon nasilja i podrškon Predsjedniku Alkara. Zamislite sad smrse kad jon počnu dolazit, ono, izvuklo mi uši, nateglo mi mudante, najilo me snjiga, sašilo mi frnjočinu il penkalu. Morat će zaposlit još kojeg općinara da pišu te javne kritike nasilja i podrške žrtvama. Luda kuća! Alkarev jedini izvor prihoda je Gradski proračun. Kristina Križanac će, dakle, u dogledno vrime odlučit oće li Klubu opet dat milju kuna, koja stotka gori-doli. Katić je, evo, javno opra da organizira terevenke umisto da oplakuje prethodnika, pa će jon za neko vrime doć objašnjavat u kakvon je to točno interesu Grada da Vušković, Glavinić, Tešija, Šipić i Dominović odnesu ća devet puta po triestipet iljada kuna, pa ji potroše i na nji porez plate u Splitu. Sritno mu bilo!